ⓘ Adolf Eichmann

Reichssicherheitshauptamt

Richsicherheitshauptamt je predhodnica SD u sklopu nacističke paramilitarne organizacije SS. U početku je ovo odjeljenje zaduženo za unutrašnju špijunažu, koja preuzimanjem Gestapoa pod komandu Himmlera preuzima organizaciju iseljenja Židova sa područja Njemačke. Reinhard Heydrich koji Himmlera sljedi na ljestvici vlasti, dobija komandu nad ovim odjeljenjem. Poslije preuzimanja od strane SS i smrti Heydricha, na čelo dolazi Adolf Eichmann i SD započinje sa deportacijom Židova širom Evrope.

Peter Zvi Malkin

Peter Zvi Malkin bio je agent izraelske tajne službe Mossad. Jedan je od grupe agenata Mossada koji su nakon informacije o mjestu boravka Adolf Eichmann u Argentini radili na njegovoj otmici i izručenju u Izrael. 1936. godine bježi sa porodicom iz Poljske u Palestinu, gdje ga izraelska tajna slušba vrbuje i školuje za eksperta za eksplozivne tvari. Neke od svojih akcija opisao je u knjigama.

Robert Servatius

Robert Servatius je bio njemački pravnik i branitelj u Nürnberškim procesima, ali uglavnom poznat kao branilac Adolfa Eichmanna na sudenju u Jeruzalemu 1961. godine.

Alois Hudal

Alois Hudal bio je katolički teolog, profesor na Bečkom univerzitetu, te biskup od 1913. godine. Poznat po svojim stavovima prema nacionalsocijalizmu kao i pomaganju pri bjegu visokim nacističkim funkcionerima preko Italije za Južnu Ameriku. Hudal je studirao teologiju od 1904-08. godine u Grazu. Promoviran u svećenika 19.jula 1908. godine, te u doktora teologije 1911. godine. U saradnji sa Krunoslavom Draganovićem u razradenom planu i uz pomoć Crvenog križa, Caritasa, te Giuseppe Sirija, nadbiskupa iz Genove organizira bijeg za njemačke nacističke oficire, kao i za hrvatske političke emig ...

1906.

1. decembar - u Parizu otvoreno kino "Omnia Pathé", prva dvorana u svijetu namjenski izgradena za prikazivanje filmova. 3. decembar - osnovana Muslimanska narodna organizacija. 18. april - Zemljotres jačine 7.8 M w pogodio San Francisco, uništivši veći dio grada, zajedno s velikim požarom koji je uslijedio nakon zemljotresa

Willem Sassen

Willem Sassen bio je holandski nacionalsocijalista i pripadnik SS. Poznat preko intervjua sa Adolf Eichmannom. Dobrovoljno se javlja u 23. dobrovoljnu SS oklopnu brigadu "Holandija", koja je bila pod direktnom zapovijedi Waffen-SS i čiji su zapovjednici bili holandski oficiri. Nakon ranjavanja radi kao saradnik radio-stanice "Glas SS-a" u Belgiji. U oktobru 1944. godine radi kao šef redakcije holandskih novina De Telegraaf. Nakon kraja Drugog svjetskog rata, bježi za Antwerpen i dobija lažne dokumente pod imenom Albert Desmedt, kao preživjeli Židov. Nakon otkrivanja lažnih dokumenata biva ...

Mossad

Mossad je ime izraelske obavještajne službe. Važi za jednu od najsposobnijih tajnih službi i u funkcijama je otprilike izjednačena sa američkom CIA-om. Zakonske ovlasti Mossada se znatno veće i razlikuje se od ovlasti drugih tajnih službi. Učestvovali su u evakuaciji Jevreja u Izrael iz ratom zahvaćenog Sarajeva 1992. i 1993.

Alois Brunner

Alois Brunner bio je pripadnik SS Hauptsturmführer, saradnik Adolf Eichmanna i jedan od odgovornih za masovne deportacije, masovna ubistva Židova u Beču 1939–41., u Grčkoj 1943., u Francuskoj 1943–44, te u Slovačkoj 1944. godine. Nakon rata bježi iz Austrije, krije se pod lažnim imenima, te u proljeće 1954. godine pod imenom dr.Georg Fischer bježi u Siriju u kojoj navodno živi do smrti 1996. Kurt Seinitz, novinar austrijskih novina Kronen Zeitung 1987. godine u Damasku piše intervju sa Brunnerom u kom on kaže: Budite zadovoljni, da sam ja lijepi Beč za Vas očistio od Židova.

Moshe Landau

Moshe Landau, roden 29. aprila 1912. godine u Gdańsku, Njemačka. Bio je izraelski pravnik i predsjednik Vrhovnog suda u Izraelu. Umro je u Jeruzalemu 1. maja 2011. godine.

1. juni

1992 – U selu Prhovo u općini Ključ vojska RS ubila je 53 bošnjačkih civila. 2015 – Britanska kompanija British American Tobacco preuzela za 550 miliona eura tvornicu duhana Rovinj iz Hrvatske. 1958 – General Charles de Gaulle biva izabran za predsjednika vlade Francuske. 2006 – Objavljena nova verzija Ubuntua pod nazivom "Dapper Drake" 6.06. 1992 – Hrvatska postala članica UNESCO-a. 1215 – Opsada Pekinga završava mongolskim osvajanjem grada predvodenim Džingis-kanom. 1964 – Osnovana Palestinska Oslobodilačka Organizacija PLO. 1796 – Tennessee postaje 16. savezna država SAD-a. 1980 – CNN p ...

Hannah Arendt

Johanna Hannah Arendt, njemačka filozofkinja. Odrasta u socijaldemokratskoj asimiliranoj židovskoj porodici u Königsbergu. Izmedu 1924. i 1929. studira filozofiju, teologiju i grčki jezik kod Martina Heideggera i Rudolfa Butmanna u Marburgu, kod Edmunda Husserla u Freiburgu i kod Karla Jaspersa u Heidelbergu. Promovirala je 1928. kod Jaspersa na temu Pojam ljubavi kod Augustina. 1929. seli u Berlin, gdje se udaje za publicista Günthera Sterna, koji kasnije stiče slavu kao filozof pod pseudonimom Günther Anders. Razvodi se 1937. Gestapo je hapsi 1933., a Arendt bježi u Francusku. Do 1940. g ...

1962.

Pušten u pogon HE" Split”, najveći jugoslavenski hidroenergetski sistem. Vozom bratstva i jedinstva u Sloveniju po prvi put doputovalo 600 gostiju iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije u posjetu slovenačkim porodicama koje su za vrijeme rata bile iseljene i živjele kod njih. Dušan Vukotić osvaja Oskara za animirani film" Surogat”. Uvedeni žiro-računi za gradane, razmatra se i uvodenje čekova. 20. novembar - Predsjednik SAD John F. Kennedy ukinuo američku blokadu Kube, čime je formalno okončana Kubanska raketna kriza. 6. august - Nezavistnost Jamajke od Ujedinjenog Kraljevstva 8. oktoba ...

Holokaust

Pojmovi holokaust i šoa označavaju u užem smislu pojam organiziranog, sistematskog genocida i ubistva oko 6 miliona evropskih Jevreja za vrijeme nacional-socijalizma u Njemačkoj. Pojam holokausta se odnosi takoder na sistemsko istrebljenje Jevreja u zemljama saveznicama nacističke Njemačke. U širem smislu ti pojmovi označavaju takoder i sistematska ubistva Sintija, Roma, invalida, homoseksualaca, poljskih intelektualaca, sovjetskih vojnih zarobljenika, pripadnika slavenskih naroda, itd.

Konferencija u Wannseeu

Wannsee konferencija je bio sastanak vodećih političara nacističke Njemačke u Berlinu 20. januara 1942. Održan je u vili kriminalne policije na adresi Am Großen Wannsee 56-58. Na ovom sastanku je utvrdeno uništenje jevrejskog naroda na području Evrope.

Hans Globke

Hans Globke bio je njemački pravnik u državnoj službi i vladi Konrada Adenauera. Njegova uloga u vrijeme nacističke vladavine u Njemačkoj ostala je nerazjašnjena. Iako je učestvovao u izradi i donošenju rasnih zakona, nikada protiv njega nije voden sudski postupak,

Linija pacova

Linija pacova bila je, od američkih vojnih i tajnih službi nazvana linija bijega njemačkih nacističkih i SS oficira, te oficira hrvatskog ustaškog pokreta iz Evrope poslije drugog svjetskog rata u pravcu Južne Amerike. Zbog učestvovanja visokih svećenika katoličke crkve i pomoći Vatikana ta je linija nazvana Samostanska linija. Organizovanje bijega bilo je potpomognuto i od američkih tajnih službi. Linija bijega vodila je obično preko Italije, Južnog Tirola i Rima prema Južnoj Americi. Zbog već pripremljenih uslova za bijeg i financijske podrške koja je bila financirana prebačenim novcem i ...

Reinhard Heydrich

Reinhard Heydrich njemački političar. Jedan od organizatora istrebljivanja Židova u Drugom svjetskom ratu. Bio je član Schutzstaffela i voda Sicherheitsdiensta.

Wannsee konferencija (protokol)

Wannsee konferencija je prijevod protokola rasprave glavnih institucija Trećeg Rajha u vili kriminalne policije na adresi Am Großen Wannsee 56-58 20. januara 1941. u Berlinu. Sam zapisnik je voden od Eichmanna i dokazano više puta preuredivan od strane Eichmanna i Heydricha. Iako je plan dokazan radom ovih institucija, vjerodostojnost ovog dokumenta se kroz očuvanje samo jedne kopije ne može dokazati. Prevedena kopija se nalazi u političkom odjelu Ministarstva za vanjske poslove u Berlinu pod arhivskim brojem Inland IIg177, List 166-180.

Rudolf Höß

Rudolf Franz Ferdinand Höß bio je njemački nacionalsocijalistički oficir, pripadnik SS u rangu SS-Obersturmbannführer -a i ratni zločinac. Bio je zapovjednik koncentracionog logora Auschwitz od maja 1940. do novembra 1943. godine. Osuden je na sudskom procesu u Poljskoj na smrt vješanjem i smaknut u logoru Auschwitz I. 1947. godine

Operacija Reinhardt

Operacija Reinhardt bilo je kodno ime nacističkog plana za istrebljenje poljskih Jevreja i Roma u Generalnom gubernatorstvu. Ovaj plan je označio najsmrtonosniju fazu holokausta, jer je tokom ove operacije ubijeno više od 2 miliona Jevreja i oko 50.000 Roma, u nacističkim logorima smrti: Bełżec, Sobibor, Treblinka i Kulmhof.

                                     

ⓘ Adolf Eichmann

Adolf Eichmann je bio visoki njemački oficir i ratni zločinac nacističke njemačke organizacije SS. Bio je voda Organizacije za protjerivanje i deportaciju Židova za vrijeme vladavine NSDAP u Njemačkoj. Smatra se odgovornim za smrt oko 6 miliona Židova. Osuden je na smrt 1962. godine u procesu na Okružnom sudu u Jeruzalemu i obješen u zatvoru Ramla u Izraelu.

                                     

1. Biografija

Roden u Solingenu u Njemačkoj, seli se sa porodicom 1914. godine u Linz, gdje mu se otac Karl Adolf zapošljava kao knjigovoda. Nedugo nakon toga, umire mu majka Maria rod. Schefferling. Nakon neuspješnog apsolviranja gimnazije, upisuje se u zanatsku školu za elektrotehniku, mašinstvo i visokogradnju kao mehaničar. Za vrijeme školovanja u Linzu upoznaje Ernsta Kaltenbrunnera, koji kasnije postaje šef sigurnosne policije SD, te Eichmannov nadredeni oficir. 1921. godine Eichmann napušta zanatsku školu i zapošljava se u rudniku, firme vlasnika njegovog oca. Od 1925. do 1927. godine radi kao trgovac u gornjoaustrijskoj elektrogradnji, te 1933. godine postaje zastupnik firme Vacuum Oil Company, njemačke podružnice američke kompanije Standard Oil. 1935. godine ženi se sa Verom Leibl, sa kojom je imao četiri sina: Klausa, rodenog u Berlinu 1936, Horst Adolfa, 1940. godine u Beču, Dieter Helmut, 1942. godine u Pragu i Ricarda Francisca 1955. godine u Buenos Airesu.

                                     

2. Članstvo u NSDAP i SS

1927. godine Eichmann se učlanjuje u njemačko-austrijsku organizaciju Frontkämpferbund, savez desnice u Austriji. U aprilu 1932. godine postaje član Njemačke nacionalno socijalističke radničke parije NSDAP sa članskim brojem 889895 i član SS-sa brojem 45326. Nakon zabrane NSDAP u Austriji 1933. godine odlazi u Bavarsku, gdje se učlanjuje u Austrijsku legiju njemački: Österreichische Legion, paramilitarnu organizaciju austrijskih nacionalsocijalista u Njemačkoj. U Klosterlechfeldu i kasnije u Dachauu završava četrnaestomjesečnu vojnu obuku koju apsolvira u SS-u. Dobrovoljno se javlja u Sigurnosnu službu SD, te radi kao referent za razradu tzv. masonske kartoteke. U junu 1935. godine premješten je kao referent za tzv. židovska pitanja, te u saradnji sa njemačkom tajnom policijom Gestapo radi na planiranju protjerivanja Židova iz Njemačke. Nakon pripajanja Austrije 1938. godine, kao zapovjednik SD rasporeden je u Beč, gdje zajedno sa svojim zamjenikom Alois Brunnerom osniva Centralni ured za iseljavanje Židova. Ured ima za cilj nasilno iseljavanje židovskog stanovništva iz Austrije. Po tom modelu osniva ured u Pragu sa istim ciljevima i zadacima. Početkom 1940. godine preuzima Centralni ured u Berlinu od Reinhard Heydricha, te postaje šef Referata IV D 4 centralne sigurnosne službe RSHA. 9. oktobra 1942. godine Brunner izvještava Eichmanna sa oduševljenjem: Beč je očišćen od Židova! Za vrijeme boravka u Beču protjerano je 180.000 Židova. U julu 1941. godine Eichmann preuzima novu dužnost, te je zadužen za cjelokupno iseljavanje i protjerivanje Židova iz Njemačke i okupiranih područja, kao i njihov transport u koncentracione logore. Pod njegovom upravom je koordinacija svih transporta obično željeznicom, organizacija i stvaranje geta, te oduzimanja židovske imovine i upravljanja istom. Time je odgovoran za smrt preko 6 miliona Židova, koji su pogubljeni ili u getima ili u koncentracionim logorima. 1941. godine sastaje se sa Mohammed Amin al-Husseiniem, jednim od začetnika antisemitizma u arapskim zemljama, te sa njim planira istrebljenje Židova na prostorima Arabije i Bliskog Istoka. 1942. godine na Konferenciji u Wannsee koordinira i vodi protokol o tzv. Konačnom rješenju židovskog pitanja. Nakon posjete koncentracionom logoru Auschwitz, suraduje sa madarskim fašistima na zajedničkim transportima Židova prema Auschwitzu. Okupacijom Madarske od strane njemačke oružane sile Wehrmacht Eichmann osniva tzv. Eichmann-Kommando, specijalnu jedinicu SS pod vodstvom Eichmanna, koja je zadužena zajedno sa lokalnom upravom za deportaciju desetine hiljada Židova iz Madarske Jedinica se sastojala od 150 osoba. Posjeta u Auschwitzu omogućuje mu logističko organiziranje industrijskog ubijanja te radi na poboljšanju i uskladivanju transporta željeznicom. U zapisnicima sa sudenja potvrdena je gotovo bolesna perfekcija i težnja da nijedan transport ljudi zbog nikakvog razloga ne izostane. Postoje podaci po kojima je osobno Eichmann davao prvenstvo transportima Židova prema logorima u odnosu na logističku potporu njemačkoj oružanoj sili na frontu.

                                     

3. Bijeg iz Njemačke

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Eichmann bježi 1945. godine iz američkog logora vojnih zarobljenika Oberdachstetten, te sa lažnim dokumentima pod imenom Otto Henninger živi u malom selu Aletnsalzkoch, gdje radi kao šumski radnik. U isto vrijeme lovac na naciste, Simon Wisennthal, pokušava naći Eichmanna te organizira pretres u kući Eichmannovih roditelja u Linzu i pokušava se susresti sa Eichmanovom suprugom. U augustu 1947. godine mogao je biti uhapšen po nalogu Simona Wisennthala, koji je naredio pretres stana u Fischerdorfu, dijelu Altaussee na kućnom broju 8. Umjesto pretresa tog stana, austrijski su se žandari zadržali na kućnom broju 38, gdje su tražili nekog drugog nacističkog oficira. Nakon toga, žandari su ipak došli na broj 8, gdje im je vrata otvorila Eichmanova supruga Veronika Liebl-Eichmann, koja je tvrdila da je od marta 1945. godine razvedena od Eichmanna i da ga od tada nije više vidjela. Zbog propasti firme u kojoj je radio, smješta se u iznajmljenom dijelu prostora firme, te živi od povremenih poslova sve do 1950. godine. Tada uz pomoć austrijskog biskupa Alois Hudala iz Vatikana, te njemačke organizacije za izbjeglištvo Stille Hilfe preko Italije se iseljava već organiziranim kanalima tzv. linijom pacova u Argentinu. Pod imenom Riccardo Klement dobija izbjeglički pasoš Crvenog križa i nakon izvjesnog vremena sastaje sa svojom porodicom. Relativno skromno živi u Argentini u mjestu Calle Chacabuco. 1957. godine tužilac u Auschwitz procesu Fritz Bauer dobija pismo od svog prijatelja i bivšeg logoraša Lothara Hermanna iz Buenos Airesa, u kom piše da je njegova kćerka Sylvia upoznala najstarijeg sina Adolfa Eichmanna, koji je zbog svojih antisemitističkih izjava lahko pao u sumnju. Fritz Bauer obavještava izraelsku vladu, koja u saradnji sa izraelskom tajnom službom Mossad organizira praćenje i istragu o Eichmannu. Izjavom agenta Mossada, nakon posjete u stanu, da jedan tako visoko rangirani nacistički SS oficir živi u skromnim uvjetima, istraga se gotovo prekida sve do marta 1960. godine kada Lothar Hermann u saradnji sa njemačko-židovskom zajednicom u Buenos Airesu sastavlja pismo izraelskim vlastima u kojem tvrdi: ".kako izgleda Izrael nema interesa za hapšenjem Eichmanna.". Do tada Eichmann je zaposlen u firmi Daimler Benz u mjestu González Catán, predgradu Buenos Airesa.



                                     

4. Hapšenje i proces

11. maja 1960. godine Eichmann je otet i prebačen avionom u Izrael. Podaci o operaciji hapšenja i prebacivanja Eichmanna u Izrael do sada nisu službeno objavljeni i potvrdeni, te postoji nekoliko verzija, koje su opisane u knjigama engleskih i izraelskih autora. Zbog nemogućnosti izručenja i nepostojanja konvencije o izručenju izmedu Brazila i Izraela, postoji verzija da je tajno otet u akciji Mossad-a pod tajnim imenom Operacija Garibaldi, te pod imenom Atila, medu kojima je bio agent Mossada Peter Zvi Malkin. Po drugoj verziji prebačen je uz pomoć generalnog direktora Daimler Benza u Argentini William Mosettija, kao i mnogih dobrovoljaca, u Urugvaj u mjesto Punta del Este, odakle je letom izraelske kompanije El Ala prebačen za Izrael. 27. maja 1960. godine Ben Gurion obznanio je hapšenje Eichmanna pred izraelskim parlamentom, dok se istovremeno u njemačkim diplomatskim krugovima pokušavala naći mogućnost Eichmanovog izručenja Njemačkoj. Smatra se da nije, osim zvanične informacije, uopće pokušano da se Eichmann izruči. Pravdano je to time da ne postoje diplomatski odnosi na liniji Izrael-Njemačka, te tvrdnjom da Eichmann nije njemački državljanin, zbog iseljenja u Austriju i sl.

U dokumentima objavljenim 2006. godine od strane američke obavještajne organizacije CIA-e, dokazano je da je mjesto boravka bilo poznato njemačkoj obavještajnoj službi, pa tako i vladi Njemačke, dvije godine prije hapšenja Eichmanna. Informacija nije iskorištena niti proslijedena Izraelu vjerovatno iz razloga zaštite visokih vladinih predstavnika, kao npr. Hans Globkea, jednog od autora mnogobrojnih zakona u nacističkoj Njemačkoj i kasnijem saradniku u vladi njemačkog predsjednika vlade Konrada Adenauera. Takoder je 1954. godine Dokumentacioni centar Simona Wiesenthala već 1954. godine imao informacije o boravku Eichmanna u Argentini, ali ni Svjetski židovski kongres WJC niti Mossad nisu pokazali interes za hapšenje Eichmanna.

U intervjuu njemačkog dnevnika Junge Welt sa novinarkom Gaby Weber pojavljuje se nova verzija o hapšenju Eichmanna. Ona tvrdi da u otmicu nije bio umiješan Mossad nego vojna obavještajna služba LAKAN, koja je u Argentini ispitivala mogućnosti transfera nuklearne tehnologije iz Argentine u Izrael, te izradu izraelske atomske bombe. Eichmannova umiješanost u poslove i u razmjenu tehnologije, te njegovi intervjui sa Willem Sassenom, doveli su do odluke i saradnje argentinskih te brazilskih vlasti na deportaciji Eichmanna.

                                     

4.1. Hapšenje i proces Pitanje državljanstva

Nakon hapšenja Eichmanna, austrijskoj politici nije odgovaralo, tvrdnja o austrijskom državljanstvu Eichmanna, te je na zahjev tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Austrije, Josefa Afritscha, naden način pravnog oduzimanja austrijskog državljanstva Adolfu Eichmannu. Kako je Eichmann roden u Njemačkoj, ali se kao dijete sa roditeljima preselio u Austriju 1914. godine, te je po austrijskom Zakonu o državljanstvu iz 1918 godine, bilo dovoljno stalno mjesto boravka za dobijanje državljanstva. Samim tim je Eichmannov otac dobio austrijsko državljanstvo, dok ga je Adolf dobio po automatizmu. Službenik austrijske kriminalističke policije Leo Maier kasnije: Leo Frank, pronašao je rješenje u zakonskoj odredbi o oduzimanju državljanstva Austrijancima, koji su bili pripadnici u stranim vojnim jedinicama, a zbog Eichmannovog članstva u Austrijskoj legiji, ministar Afritsch, odobrio je retroaktivnu primjenu ove odredbe, te je time de facto, Eichmannu oduzeto austrijsko državljanstvo.

                                     

4.2. Hapšenje i proces Proces

Čitanjem i predavanjem optužnice Eichmannu, 1. februara 1961. godine, istovremeno je pripremljen protokol odbrane na preko 3.000 strana sa 1.300 dokumenata kasnije oko 1.600, te je sastavljena lista od tridesetdevet svjedoka. Pod službenim brojem 40/61 11. aprila 1961. godine počinje proces protiv Adolfa Eichmanna na Okružnom sudu u Jerusalemu. Devetomjesečnom pripremom i istragom sastavljena je optužnica u 15 tačaka pod predsjedavajućim sucima Moshe Landau, Benjamin Halevi i Yitzhak Raveh. Glavni tužilac je bio Gideon Hausner, a njegov zamjenik Gabriel Bach. Osnovica za optužnicu je sastavljena na osnovu preko 1.500 dokumenata i saslušanja 100 svjedoka, od kojih su 90 bili bivši logoraši koncentracionih logora. Njegov advokat je bio Nijemac Robert Servatius, što je omogućeno donošenjem posebnog zakona da jedan strani advokat može zastupati optuženog na izraelskom sudu, jer se nije mogao naći nijedan izraelski advokat koji bi zastupao Eichmanna. Odbrana je pozvala slijedeće svjedoke: Erich von dem Bach-Zelewski, Richard Baer, Kurt Becher, Theodor Horst Grell, Wilhelm Höttl, Walter Huppenkothen, Hans Jüttner, Herbert Kappler, Hermann Krumey, Max Merten, Franz Novak, Franz Alfred Six, Alfred Slawik, Eberhard von Thadden, Edmund Veesenmayer i Otto Winkelmann.



                                     

4.3. Hapšenje i proces Optužnica

Petnaest tačaka optužnice mogu se podijeliti u četiri grupe:

  • 1. Uzrokovanje smrti miliona Židova kroz logore za uništavanje, djelovanjem sigurnosne policije, osnivanjem radnih logora, osnivanjem koncentracionih logora i masovnom deportacijom Židova.
  • 3. Uzrokovanje teških tjelesnih i duševnih šteta milionima Židova u Evropi.
  • I kategorija - Zločini protiv židovskog naroda.
  • 2. Stvaranje životnih uslova pod kojima su milioni Židova trebali biti fizički uništeni.
  • 4. Priprema mjera za sterilizaciju Židova, čime bi se onemogućilo radanje.
  • 6. Proganjanje Židova iz nacionalnih, rasnih, vjerskih i političkih razloga.
  • II kategorija - Zločini protiv čovječnosti
  • 9. Deportacija 500.000 pripadnika poljskog naroda iz mjesta stanovanja sa ciljem naseljavanja tih teritorija Nijemcima.
  • 12. Deportacija otprilike stotinu djece iz češkog sela Lidice u Poljsku sa ciljem njihovog uništavanja.
  • 10. Deportacija 14.000 Slovenaca sa ciljem naseljavanja tih područja Nijemcima.
  • 7. Provodenje pljačkanja židovske imovine kroz nehumane mjere, uključivši kradu, prisilu, teror i mučenje.
  • 11. Deportacija desetine hiljada Sinti, Roma i njihovo transportovanje u logore za uništavanje.
  • 5. Uzrokovanje ubistava, uništavanja, porobljavanja i deportacije židovskog stanovništva.
  • III kategorija - Ratni zločini
  • 8. Zlostavljanje, deportacija i ubistvo Židova.
  • 13. Članstvo u SS.
  • 14. Članstvo u Sigurnosnoj službi SS.
  • 15. Članstvo u tajnoj policiji Gestapo.
  • IV kategorija - Članstvo u zločinačkim organizacijama.


                                     

4.4. Hapšenje i proces Odbrana

Njemački advokat Robert Servatius vodio je odbranu Eichmanna pod tezom da on nije bio direktno uključen u holokaust, nego da je izvršavao naredenja, što mu je kao vojniku bila obaveza, te samim tim ne postoji osnova za presudu. Naredenja je samo dalje provodio i bio je "točkić u sistemu". Izrael je finansirao odbranu sa neznatnih 20.000 $, dok je porodica Eichmann dodatno platila 15.000 njemačkih maraka. Dio novca koji je Willem Sassen dobio za tantijeme od prodaje intervjua sa Eichmanom od američkog časopisa Time iskorišten je za odbranu Eichmanna, ali je američka obavještajna agencija CIA prije objavljivanja, sve dijelove razgovora koji su se ticali njemačkog pravnika Globkea izbrisala i cenzurirala. Još jedan problem odbrane je bio u tome da gotovo nije postojala mogućnost saslušanja svjedoka odbrane, koji bi po izraelskim zakonima mogli biti uhapšeni zbog sličnih optužbi kao i Eichmann. Izjasnio se kao nedužan i ulaganjem žalbe u prvoj instanci poveo je raspravu o pravu izraelskog suda i legitimnosti procesa prema njemu. Sudenje je Eichmann proveo u kabini od neprobojnog stakla i u trajanju sudenja nije pokazao kajanje niti osjećaje krivnje. Priznao je da je ubistvo 6 miliona Židova jedan od najvećih zločina u historiji čovječanstva, ali je naglasio da je samo izvršavao naredenja drugih, ali i da je dobio naredenje da sam ubije, izvršio bi i to naredenje bez razmišljanja. Njegovu ravnodušnost prema holokaustu može se ogledati u dijalogu saslušanja sa izraelskim policijskim oficirom Avner Lessom:

Less: Vi ste službeno znali za gasne komore i ubijanja u njima? Eichmann: Da to znao sam, to je sasvim jasno." Eichmann: ". bio sam sve te godine zadovoljan da sa tim nemam ništa. Ja sa uništavanjem nisam imao ništa. Less: Zar deportacija nije bila povezana sa uništavanjem? Eichmann: "Gospodine Avner, rekao sam vam već, nisam bio zadužen da znam ko je, a ko ne bio u radnom procesu za šta obavezan. Ja sam imao naredenje deportirati." Less: I to znači, da niste bili protiv zločina?" Eichmann: Ja sam slušao zapovijedi. Svejedno kakve. Ja sam slušao zapovijedi i izvršavao ih. Iz moje kože ne mogu napolje.

U razgovorima Eichmnanna sa Willem Sassenom, pripadnikom SS jedinice iz Holandije, vodenih 50-tih godina u Argentini, koji su objavljivani u časopisima u SAD i u Njemačkoj, Sassen navodi rečenicu u kojoj Eichmann kaže:

"Da smo ubili 10.5 miliona Židova, bio bih zadovoljan i mogao bi reći, u redu, uništili smo neprijatelja. Ja nisam bio obični izvršilac naredenja, kao takav bio bi budala, radio sam na tome iz idealizma.".

Slične izjave i razmišljanja, mada ne u ovako otvorenom tonu, mogu se naći u njegovom testamentu i dnevniku "Götzen" "Idoli" koje je napisao za vrijeme sudenja u zatvoru u Ramli:

".Ja ću vam prikazati život tog vremena kako je bilo, kako sam ga ja preživio i vidio. Neću pokušati ništa uljepšati. Ne pišem za ničiju čast i slavu; kakve su to samo lažne i lažljive riječi. Ono u što sam jučer morao vjerovati i obožavati, danas leži u prahu poraženosti. Opisat ću vam genocid nad Židovima, onako kako se desio i daću vam moja razmišljanja od jučer i od danas. Ne samo da sam polja smrti vlastitim očima gledao, polja kao klaonice na kojima život nestaje, vidio sam još strašnije stvari. Vidio sam kako sa malo riječi, kroz kratke riječi i zapovijedi pojedinca, kome je državno vodstvo dalo vlast, stvaraju se mjesta za uništavanje života. Vidio sam i neugodu toka mašinerije smrti. Točkić koji pokreće točkić, kao satni mehanizam. I vidio sam one koji paze na satni mehanizam, održavaju ga, poboljšavaju ga. Vidio sam i one koji mehanizam ponovo zapinju i posmatraju kazaljku koja sekunde pokazuje, koja žuri i žuri kao život prema smrti. Vidio sam najveći i najnasilniji ples smrti svih vremena. To sam vidio."

Eichmann je u svim tačkama optužnice proglašen krivim.

                                     

4.5. Hapšenje i proces Presuda

Sudenje je završeno 15. decembra 1961. godine presudom: smrt vješanjem. Žalbom Eichmanna i njegovog advokata presuda je potvrdena 29. maja 1962. godine i izvršena 1. juna 1962. godine. Eichmann je ostao jedina osoba kojoj je jedan izraelski sud donio i izvršio smrtnu presudu. Kremiran je i njegov je pepeo raspršen u Sredozemno more, da ne bi mogao biti sahranjen ni u jednoj drugoj državi.

                                     

4.6. Hapšenje i proces Legitimnost procesa

Već na početku sudenja Eichmann je izjavio da izraelski sud nema legitimnost koja njemu, kao optuženom, može osigurati nepristrasno sudenje. Kritičari procesa, ali i revizionisti nacizma, smatraju ovo sudenje pristrasnim, jer izraelsko pravo zastupa samo poglede i zahtjeve židovskog naroda. Sud se pozivao na medunarodni pravni princip, tzv. univerzalnu jurisdikciju, po kojoj povrede ovih odredbi omogućavaju sudenje i van područja na kojem je krivično djelo počinjeno. Osnovica za donošenje optužnice je u Izraelu 1960. godine donesena zakonska odredba pod nazivom "Nazi and Nazi Collaborators Punishment Law" NNCL, koja je zasnovana na Londonskom statutu iz 1945. godine, osnovnom pravu za sudenja nacista u Njemačkoj kao i za Nürnberške procese.

                                     

4.7. Hapšenje i proces Sudenje u medijima

Proces protiv Eichmanna praćen je u 38 zemalja, a posebno u Njemačkoj i Izraelu. Sudenje se moglo pratiti uživo, pomoću sakrivenih kamera, kojima je zabilježen cijeli tok sudenja. Dnevne izvještaje izradivala je američka filmska kompanija Capital Cities Broadcasting Corporation. Postoji nekoliko dokumentarnih filmova u kojima je prikazan tok procesa.

U knjizi Eichmann u Jerusalemu, američka književnica njemačko-židovskog porijekla Hannah Arendt govori o Eichmannu, kao i većini nacionalsocijalista, kao sasvim normalnim ljudima, koji su težući karijeri izvršavali za pisaćim stolom i najveće zločine, bez griže savjesti. Sam podnaslov knjige, Banalnost zla, u revizionističkim krugovima zloupotrebljava se kao teza da je svaki čovjek u odredenim okolnostima sklon zločinu. Te je teze Arendt pobijala i smatrala nepravilnim tumačenjem svoga djela.

Free and no ads
no need to download or install

Pino - logical board game which is based on tactics and strategy. In general this is a remix of chess, checkers and corners. The game develops imagination, concentration, teaches how to solve tasks, plan their own actions and of course to think logically. It does not matter how much pieces you have, the main thing is how they are placement!

online intellectual game →